Kako se stvarno računa trošak pametne kuće
Kratko i bez romantike: sastavnicom. Svaka komponenta zasebno, s vlastitom nabavnom cijenom i poštenim vremenom montaže, ta vremena pomnožena vlastitom satnicom, a na to još i dodaci za popratne radove i rizik. Iz toga izlazi broj koji se može braniti stavku po stavku. Sve ostalo je nagađanje, ma koliko samouvjereno zvučalo.
Razlog zašto se to ipak rijetko tako radi banalan je. Sastavnica stoji jednu večer. Gruba procjena od oka stoji trideset sekundi. A za kuhinjskim stolom kupac želi procjenu, a ne popis.
Zašto cijena po kvadratu ne funkcionira
„Koliko pametna kuća stoji po kvadratu?” jedno je od najčešćih pitanja o toj temi i jedno od onih na koja je najteže odgovoriti. Cijena projekta ovisi o dvije veličine: koliko se točaka ugrađuje i koliko svaka točka stoji. Ni jedno ni drugo nema mnogo veze s površinom.
Otvoreni dnevni boravak od četrdeset kvadrata s tri rasvjetna kruga, jednom roletom i termostatom pregledna je računica. Razvedeni stari stan iste površine, s dvanaest rasvjetnih krugova, šest prozora različitih formata i električnom instalacijom iz dva razdoblja, drugi je projekt. Ista površina, višestruko više posla. Tko tu barata cijenom po kvadratu, ili prodaje ispod cijene ili ne dobiva posao, a oboje se vidi tek naknadno.
Za prvu orijentaciju u razgovoru raspon je i dalje legitiman. Samo ga treba nazvati onim što jest: rasponom, a ne cijenom. Rečenica „iskustveno se to kreće u tom redu veličine, točnu ponudu radim kad vidim tlocrt” nikome još nije odnijela posao.
Četiri stavke od kojih se cijena sastoji
Materijal. Sami uređaji. Tu se događa najčešća pogreška: računa se s kataloškim cijenama koje nitko ne plaća ili s uličnim cijenama koje ne nose maržu. Vrijedi vlastita nabavna cijena, kod vlastitog veletrgovca, u vlastitoj količini.
Vrijeme montaže. Stavka koja ruši cijelu računicu kad je preoptimistična. Podžbukni aktuator nije četvrt sata kad je dozna preplitka. Zigbee senzor brzo se postavi, a sporo poveže. Pouzdana vremena čovjek nosi u glavi nakon nekoliko projekata, ali samo ako ih je prvi put zapisao.
Konfiguracija i puštanje u rad. Automatizacije, nadzorne ploče, obuka korisnika. Stavka koju gotovo svi podcjenjuju jer se ne može opipati. Ipak je to radno vrijeme, a radno vrijeme ide u ponudu.
Dodaci i rizik. Dolazak, sitni materijal, zbrinjavanje otpada, rezerva za iznenađenje u postojećem objektu. Tko tu stavku izostavi jer u ponudi izgleda neelegantno, plati je poslije iz vlastite marže.
Ta četiri bloka neovisna su o sustavu. Vrijede jednako za prenamjenu isključivo na Zigbeeju i za novogradnju s busom.
„Koliko stoji KNX?” već je krivo postavljeno pitanje
Pitanje o trošku KNX-a gotovo uvijek dolazi kao pitanje o sustavu. Smisleno se može odgovoriti samo kao na pitanje o količinama: koliko sklopnih točaka, koliko prigušivača, koliko detektora, koliko prozora? Tek se nakon toga odlučuje koliko jedna točka stoji.
Zato je katalog Fleet Plannera namjerno neovisan o protokolu. Detektor pokreta ondje se zove detektor pokreta, govorio on KNX, Zigbee ili Matter. Zvuči kao sitnica, ali mijenja redoslijed u glavi: prvo se utvrdi što kuća treba znati, pa se onda bira put do toga. Tko krene obrnuto, prodaje protokol pa naknadno obrazlaže potrebu.
Jedna riječ poštenja na ovom mjestu: put na kraju itekako utječe na cijenu. Bus-sustavi trebaju kabel i puštanje u rad koje traje. Bežična rješenja štede kabel, a trošak vraćaju kroz provjeru dometa, repetitore i zamjenu baterija tijekom rada. Što duže traje, a što se ranije mijenja, izračunao sam s izvorima u tekstu Pet godina odgovornosti, dvije godine jamstva. Ovdje je bitno samo ovo: te razlike pripadaju u retke sastavnice, a ne u paušalnu tvrdnju o sustavu.
Gdje računica u praksi puca
U praksi se najčešće računa u tablici. To je posve u redu i dugo funkcionira. Puca na tri mjesta.
Prvo, na brojanju. Popis nastaje iz tlocrta, ali tlocrt leži pokraj na stolu, a pridruživanje se odvija u glavi. Dvije prostorije dalje nedostaje detektor i nitko to ne primijeti, jer se u tablici ne vidi nikakva rupa. Te se pogreške ne pokazuju pri računanju. Pokazuju se pri montaži.
Drugo, na izmjenama. Kupac ipak želi upravljanje roletama samo u prizemlju. U tablici je to šest redaka na tri mjesta i, uz malo nesreće, zbroj više ne štima.
Treće, na listu za kupca. Redak s oznakom „ZB-BWM UP 230V” kupac ne razumije, a što ne razumije, o tome pregovara. Tlocrt na kojem prepoznaje vlastitu kuću i vidi gdje uređaji vise mijenja taj razgovor. Ne zato što je ljepši, nego zato što kupac odjednom govori o stvari umjesto o cijeni.
Što Fleet Planner radi
Upravo tu računicu, dok se radi na tlocrtu. Od danas je dostupan kao besplatan alat na ha-fleet-manager.com/tools/smart-home-planner/.
Tijek je kratak. Tlocrt se učita kao slika za svaku etažu, jednom se izmjeri poznata dionica i upiše njezina duljina, a nakon toga plan računa u metrima. Ako tlocrta nema, prostorija se nacrta: povuku se zidovi, postave vrata i prozori, smjeste tekstovi, uz hvatišta i prikaz duljine uz pokazivač. Zatim se na plan otiskuju komponente iz kataloga sa 140 unosa. Popis stavki puni se sam od sebe, s materijalom i vremenom montaže, a zbroj je cijelo vrijeme pred očima.
Što nedostaje, upisuje se ručno, s vlastitom cijenom, vlastitim vremenom i po potrebi vlastitim simbolom. Vlastita se biblioteka spremi kao datoteka .hafmlib i ponese na drugo računalo. Svaka jedinična cijena iz kataloga može se prepisati, satnice i dodaci slobodni su, a dodaci smiju djelovati prije ili poslije poreza, ovisno o tome kako tko računa.
Na kraju izlazi PDF, s tlocrtom i legendom po etaži, s vlastitim logotipom i nazivom tvrtke. Uz njega .xlsx za daljnje računanje i CSV za sve ostalo. Nabavna cijena nikad ne napušta alat, ni kao skriveni stupac u tablici. Ugrađeno je pet jezika, promjenjivih u radu, zajedno s nazivima iz kataloga.
Jedna stvar koja mi je važnija od bilo koje funkcije: kataloške su cijene neutralni tržišni prosjeci s vidljivim datumom cijene. Nisu ponuda ni cjenik trgovca. Za ozbiljnu računicu unutra idu vlastite nabavne cijene, a tko list šalje, odgovara za brojke na njemu. To nije pravna mjera opreza, nego temeljno pravilo odozgo: tuđa prosječna cijena početna je pozicija, a ne kalkulacija.
Što ne može
Riječ je o beti i ne držim mnogo do toga da se to prizna tek sitnim slovima.
Rad bez mreže nije moguć. Za pokretanje danas treba veza, i to baš za podrum bez signala, koji bi bio najbolji slučaj upotrebe. Tlocrte u PDF-u alat ne prima, samo slike (PNG, JPG, WebP); arhitekti isporučuju PDF, a zaobilazni put je snimka zaslona. Alati za crtanje rade isključivo mišem ili prstom: zidovi, vrata, prozori i tekstovi nisu dostupni tipkovnicom. To je propust u pristupačnosti, tako stoji i na popisu i tako se ovdje i naziva.
Varijante proizvođača alat podržava u cijelosti, ali katalog još ne nosi nijednu, jer bi varijanta bez dokazive ulične cijene bila procjena koja izgleda kao obećanje. Vrijeme konfiguracije prikazuje se kao pokazatelj, ali ne ulazi ni u jedan iznos dok satnica za njega nije utvrđena. A bez računa nema sinkronizacije među uređajima; selidba ide preko izvezene projektne datoteke.
Dvije stvari, osim toga, ne želi ni postati. Program za ponude ne: bez upravljanja kupcima, bez brojeva ponuda, bez računa. Ono što daje jest podloga iz koje ponuda nastaje: sve stavke s količinama, cijenama i vremenima, kao PDF za kupca te kao .xlsx ili CSV za učitavanje u program u kojem svoje ponude stvarno pišeš. Dakle, izračun ponude podupire, samo ga ne vodi sam. I ne zamjenjuje stručno projektiranje, ni jednopolnu shemu ni proračun opterećenja ni dimenzioniranje vodova. Odgovara na pitanje o redu veličine, uredno i provjerljivo. Ostalo ostaje zanat.
Ništa od toga nije konačno. Dio stavki iz ovog odjeljka i s popisa iznad stoji na stolu kao ideja, a što se dovoljno često zatraži, to se i napravi. Redoslijed određuju povratne informacije, a ne moj osjećaj.
Gdje podaci leže
Na uređaju. Nema računa, nema pozadinskog sustava i nema usluge kojoj bi se projekt mogao poslati. Stranica učita aplikaciju i katalog i nakon toga šuti. Bez praćenja, bez prijave, bez adrese e-pošte.
Cijena te odluke stvarna je i stoji i na stranici alata: što živi samo u pregledniku, s preglednikom i nestaje. Privatni način rada, obrisana pohrana, novo prijenosno računalo, i nema ga. Zato za svaki projekt koji nešto vrijedi vrijedi: jednom ga izvesti kao datoteku .hafmplan. Ta je datoteka sigurnosna kopija i otvara se bilo gdje.
A nakon primopredaje
Instalacija se isplanira brzo. Održavati je treba godinama, a ondje se odlučuje hoće li od projekta nastati posao. Koliko ugovor o održavanju realno smije stajati i kakva računica RMR-a stoji iza toga, piše u zasebnom tekstu; kako se zanimanje u cjelini oblikuje, u tekstu Što radi Home Assistant integrator?.
Za ono što dolazi poslije napravljen je HA Fleet Manager: sve Home Assistant instalacije tvojih kupaca na jednoj nadzornoj ploči, s ažuriranjima, sigurnosnim kopijama i upozorenjima prije nego što zazvoni telefon. Dva su sustava trajno besplatna, a registracija ne stoji ništa.
Sam planer ne traži ni to. Otvori poveznicu i kreni, a ako ti u katalogu nedostaje unos ili ti se neka orijentacijska cijena čini promašenom, javi mi se. To je trenutno najkorisnija povratna informacija koju mogu dobiti.